Vojska Srbije, zaštita dignitete ili sluganstvo?
Sećate li se poruka koje je aktuelna vlast davala pred prošle izbore.
Sećate li se kako su pokušali da ulepšaju šarenim lažama stavarno stanje u zemlji nedođiji?
Da li Vam je bilo čudno da postoje rezultati, a da vi te rezultate ne osećate, jer dapače, vaša deca moraju otići nekamo, kako bi bili ljudi, a ne robovi vlasti, koja je spremna da svoj uspeh postigne jedino tako da davi svoje građane!?
Zemlja Srbija je najsiromašnija zemlja u Evropi, sa najgorim BDP-om u historiji, sa činjenicom da joj je pored svih reformi zaposleno više ljudi po glavi stanovnika u vojsci, policiji, upravi, nego to imaju i mnogo složenije države starog kontinenta.
Ne bi to bilo ništa loše da se za toliki broj ljudi ne mora naći sredstava u u budžetima raznih nivoa vlasti, i uz to sredststva za razvoj kompletne države.
Samo pokazatelj stanja u Vojci, neumitno govori kakvo je stanje u državi. U kojoj ministar govori kako će dobiti novo naoružanje staro petnaest godina, samo kako bi se oni koji su mu podređeni mogli baviti svojim poslom, a ne skupljanjem lišća.
Pa kada od tog novog naoružanja ne bude ništa, prešuti se. Pozove se oficire i podoficire da se jebu više, kako bi putem pronatalitetne politike doprineli razvoju obrane države.
A kada oni to odbiju, pa se pozovu na neustavno stanje oko Vojske, na primeru načelnika generalštaba, Predsednik se pojavi na omiljenoj televiziji i da monolog od Kastra dulji.
Nazadnjaci se boje da zbog stanja u koje su gurnuli vojsku, koja broji preko 38 hiljada ljudi i sa policijom koja broji 20 hiljada, ne dođu pred ono što su gledali jednog petog oktobra.
Sve na nebu ukazuje upravo na to. A ponašanje na terenu uveliko pomaže tome.
Nemoguće je da Predsednik nema pojma šta mu kolege na lokalu rade. Kako na tom lokalu lome sve zakone, i ustav države. Kako se ponašaju protiv svih pravila, pa se potom čude kada im stignu odbijenice iz sveta i Evrope.
Vlast koja ima uspeha u ničemu, kojoj je glavni uspeh povećana dijaspora, robovski rad radnika u tvornicama koje su oni finansirali kako bi ih otvorio čudan kapitalist, upliće se u vaše živote, u kulturu, sport, znanost, o pravdi da se ne govori.
Samo sve to nije joj dovoljno, ona žuri da prije nego što mehur njenog uspeha pukne i moguće zalije ceo Regijom, uđu u EU.
Ući neće, to je svima jasno, a neće ih ni Vladimir, pa ostaje pitanje, koliko će još moći?
Ako policijom krenu na prosvednike, moglo bi biti gusto. Ako počnu otpuštati u vojsci, moglo bi biti opasno. Ne davati veće privilegije doktorima, pogubno.
Koliko? Pa dovoljno je pogledati koridor kroz Srbiju, pa videti gde je sve stalo.