Red Army

Jučerašnja pobeda Hrvata na SP u Rusiji, veliko je delo gluposti malog naroda koji od svega pravi velike stvari.

Tragikomično je bilo gledati sve one koji sebe smatraju Hrvatima, a žive daleko od Hrvatske, kako navijaju za reprezentaciju zemlje u kojoj ne žive, kojoj ne plaćaju porez.

Ono što je jučerašnji događaj otvorio, jeste pitanje koliko je sve bio nogomet, a koliko politika?

PR je toliko jak da Hrvati nastoje sve pomesti pod taj sag.

Sva ona očajna stanja sa demokratijom, pravom manjina, pravima penzionera, izgubila su se iz vida većine, ako je ta većina ikada bila svesna onoga što se tamo događa.

SP je zato veliki poklon vlastima u Zagrebu, da prikriju stvarnost koja surovo grabi prema jeseni kada će se morati dati odgovori na mnoga od ranije postavljenih pitanja. 

Nema više ni spomena na očajno stanje aparthajda kojim je trećina zemlje izuzeta od državne administracije, prepuštena medvedima i poskocima. Onog dela koje su onomad naseljavali pravoslavci, uglavnom Srbi. 

Nestankom Srba, počelo se naganjati Mađare po Baranji i istočnoj Slavoniji, zbog čega su odnosi sa Mađarskom na nuli. U Istri se prokazuje Italijane, govori o nelojalnim građanima, i uveliko provocira svim onim što se drži kao nešto što Istrani ne podržavaju.

Rijeka je također trn u oku.

Potom se na golu hrvatske reprezentacije nađe dalmatinski Srbin. Odbrani dobro i otvori nova pitanja, koja se brzo zatvore nakon intervencije ureda premijera.

Vlasti su nervozne jer i onaj koji ih trenira nije baš najsvetliji Hrvat. Jer da je upravo to onda onaj prvi ne bi ni primirisao tamo gde je.

Nikoga u Hrvatskoj tko navija za svoju momčad nije zasmetala činjenica da im golman dolazi iz sela u Ravnim Kotarima, devastiranog do neprepoznatljivosti.

Nema ni jedne reči o svemu onom što znače crno-plavi dresovi, koji neumoljivo podsećaju na crne uniforme Ustaša.

Nije bilo ni reči o tome kako je do te boje dresa došlo, i tko je od toga profitirao.

U nekim medijima u Hrvatskoj se uveliko pobede u Rusiji svode na gledanje preko plota, u Srbiju. Komentariše se ponašanje spskog političkog vrha, kao da se odvija rat, a ne kao da se igra nogomet.

A zašto je tako, jasno je celom svetu. Nesposobnost da se reše gorući problemi iseljavanja, devastiranog prostora, nezaposlenosti, smanjene uposlivosti, neuluaganja inostranog kapitala i preterana apartmanizacija obale, sve umotano u jedinstvo nacije pod kapom jedne politke koja je samo promenila šinjel, traži kavgu i kada je nađe na njoj skuplja poene svojih suludih poklonika. 

Zbog svega ovoga sve manje od osvajanja titule Šampiona je promašaj za vlasti u Zagrebu.

Njima je neophodno vreme da osmisle nove laži kojima bi pokrili činjenicu da iako u EU, standard je najniži od svih članica, a prava koja građani ostvaruju ravna nuli.

No vratiti ćemo se golmanu, jer on nije jedini Srbin koji je branio boje Hrvatske. Seća li se tko Prše? Iz istog kraja, koji danas svoj dom ima daleko od zemlje kojoj je donosio dosta zadovoljstva.

Neće li to biti sudbina i Subašića?!

Hoće li to konačno pokazati svetu i Evropi ono što im je najmlađa članica? Jer često i uporno okretanje glave od problema može dovesti do koćenja vrata, a u konačnici i do vertigoa.

Tako da svi oni koji navijaju u Srbiji protiv reprezentacije Hrvatske moraju promeniti svoj stav i početi jače navijati da ta reprezentacija uspe, kako bi nakon svega  moglo jasnije biti svima o čemu i komu se tu radi. 

Samo osvajanje titule može donjeti pod veće povećalo stanje unutar zemlje koja je svoj demokratski potencijal srozala do neprepoznatljivosti. 

Od Sanaderova Hristos se rodi do današnjeg Kolindinog ispuštanja Građana Hrvatske u ime Hrvata malo je prošlo, ali je bilo dovoljno da se prepozna u svetu.

Tragedija za Hrvate je u tome što nakon SP-a moraju odgovoriti na jednostavno pitanje, pogotovo oni koji u Hrvatskoj ne žive: Zašto se onima koji su tu živeli stoljećima, a ne osećaju se Hrvatima, ne dozvoli povrat, rad i infrastrukturni razvoj po EU standardima, a provode se mere za povećanje nataliteta?

Jer ako se oni ne mogu vratiti, a migranti ne žele u njoj ostati, tko će sutra stati kao Subašić između stativa i braniti hrvatski gol?